Koliko često razmišljamo o namještaju koji nas okružuje, ne samo kao o funkcionalnim predmetima, nego i kao o vrijednosti koju oni nose kroz vrijeme? U Danskoj i Njemačkoj, ali i u mnogim drugim zemljama Europe i svijeta, ulaganje u dizajnerski namještaj nije luksuz već kultura življenja. Tamo se fotelja Hansa Wegnera ili stolica Arnea Jacobsena ne doživljava samo kao udoban komad u dnevnoj sobi, već kao investicija koja s godinama ne gubi, već često dobiva na vrijednosti.
Za razliku od potrošačkog mentaliteta u kojem se namještaj kupuje i mijenja svakih nekoliko godina, u ovim zemljama prevladava ideja da dizajn traje - estetski, funkcionalno i tržišno. Još je zanimljivije što postoje čitave platforme i specijalizirane trgovine u kojima second-hand dizajnerski namještaj cirkulira jednako aktivno kao i onaj nov, potvrđujući da prava vrijednost nikada ne zastarijeva.
Photo: Stephen Johnson / Rodman Primack, of AD100 firm RP Miller, and his husband, Rudy Weissenberg, live with Tobia and Afra Scarpa’s Soriana designs in their Mexico City home
Kulturološki odnos prema dizajnu
Naprimjer, u Danskoj i Njemačkoj dizajn nije prolazni trend, nego sastavni dio svakodnevnog života. Tamošnji stanovnici od malih nogu odrastaju u okruženju u kojem se cijeni kvaliteta, trajnost i estetika. Namještaj se ne kupuje samo da „popuni prostor“, već se promišljeno bira s idejom da će trajati desetljećima, pa čak i generacijama.
Kada se odlučuju za kupnju, ljudi razmišljaju dugoročno, hoće li komad dobro stariti, hoće li ga moći prenijeti na djecu, i hoće li zadržati ili povećati svoju vrijednost na tržištu. Upravo zato se investicija u dizajnerski namještaj često promatra kao paralela ulaganju u umjetnička djela. Stolica ili lampa poznatog dizajnera nije samo funkcionalan predmet, već simbol određenog vremenskog razdoblja, vrijednosti i estetike.
Taj kulturološki odnos prema dizajnu ne proizlazi samo iz ekonomske snage, nego i iz obrazovanja i svijesti. Već u školama se uči o važnosti arhitekture i dizajna, a mediji redovito pišu o novim izložbama, projektima i dizajnerskim dostignućima. U ovim društvima postoji duboko ukorijenjeno razumijevanje da dobar dizajn oblikuje kvalitetu života, a ne samo izgled doma.
Dizajn je tamo shvaćen kao kulturno dobro jednako važno kao književnost, glazba ili slikarstvo. Upravo zato, mnogi ljudi ponosno ulažu u komade koji imaju priču i nasljeđe, jer vjeruju da time ne obogaćuju samo svoj interijer, već i vlastitu svakodnevicu.
Photo: Herman Miller
Second-hand tržište
Jedna od najzanimljivijih pojava u ovim zemljama je snažno razvijeno second-hand tržište dizajnerskog namještaja. Ono funkcionira poput paralelnog ekosustava gdje kvalitetni komadi stalno cirkuliraju iz jednog doma u drugi, iz generacije u generaciju. Kada netko proda stolicu ili stol poznatog dizajnera, to nije znak da joj je istekao rok trajanja, nego da je spremna započeti novu priču u nečijem drugom prostoru.
Ova praksa stvara kulturu u kojoj je potpuno normalno kupiti korišteni dizajnerski komad, jer njegova vrijednost nije umanjena naprotiv, često je čak i veća ako se radi o rijetkoj seriji ili komadu s poviješću. Time se stvara svojevrsno tržište vrijednosti, u kojem se dizajn tretira slično kao umjetnine ili kolekcionarski predmeti.
Specijalizirane platforme i aukcijske kuće omogućuju da se ta vrijednost ne samo očuva nego i raste:
- Pamono - međunarodna online platforma s fokusom na vintage i suvremeni dizajn
- Lauritz.com - danska aukcijska kuća poznata po ponudi dizajnerskog namještaja
- Ebay Kleinanzeigen - u Njemačkoj jedno od glavnih mjesta za lokalnu kupoprodaju
- 1stDibs - globalna premium platforma za luksuzni dizajn i umjetnine
- Selency (Francuska) - kombinacija vintage i suvremenog second-hand namještaja
- lokalni sajmovi i specijalizirane galerije koje okupljaju kolekcionare i ljubitelje dizajna
Osim online ponude, fizički sajmovi i galerije u gradovima poput Berlina, Kopenhagena ili Pariza redovito privlače posjetitelje koji dolaze potražiti „skrivene dragulje“. Kupnja rabljenog namještaja u takvim okruženjima nije kompromis, već izbor sa stavom jer se pokazuje poštovanje prema dizajnu, održivosti i povijesti predmeta.
Ovakve platforme i prakse dodatno potvrđuju da dizajnerski namještaj nije prolazan predmet, već imovina i kulturna vrijednost.
Photo: Knoll international
Održivost i svijest
Kupnja dizajnerskog namještaja u stranim zemljama s razvijenom kulturom dizajna nije samo pitanje statusa ili estetskog ukusa – ona je i čin odgovornosti prema okolišu i društvu. Umjesto da svakih nekoliko godina bacaju i zamjenjuju masovno proizveden namještaj, ljudi ulažu u komade koji su kvalitetni, izdržljivi i bezvremenski, namijenjeni da traju desetljećima, pa čak i cijeli život. Takav pristup smanjuje količinu otpada, čuva prirodne resurse i potiče održivu potrošnju. Svaki komad namještaja koji se zadrži, prenamijeni ili proda dalje doprinosi manjoj potrebi za proizvodnjom novih predmeta, čime se smanjuje emisija CO2 i ekološki otisak industrije.
Održivost je u ovom kontekstu neraskidivo povezana s pojmom dobre kupovine. Kada kupite komad koji može trajati 30, 40 ili čak 50 godina, on više nije trošak, nego investicija u kvalitetu života, u estetiku doma i u očuvanje okoliša. Dugotrajni namještaj potiče promišljanje i planiranje prostora, jer svaki komad ima svoju vrijednost i funkciju, što dovodi do promišljenijeg, svjesnijeg i skladnijeg uređenja doma.
Dizajnerski namještaj najprije se prepoznaje po visokoj kvaliteti. Većina komada pažljivo je izrađena, od kvalitetnih materijala, pri čemu se posvećuje posebna pažnja svakom detalju – od presvlake na sofi do završne obrade stola. Za razliku od standardnih tvorničkih proizvoda, vrhunski dizajnerski namještaj osmišljen je da traje. Odabirom kvalitetnijeg komada sada, vjerojatno nećete uskoro rješavati klimave noge, ulegnute jastuke ili oštećene površine. Vrijednost vašeg izbora dolazi do izražaja s vremenom.
Važno je napomenuti i neke od mjera koje dizajneri i proizvođači poduzimaju kako bi proizvodnja bila održiva i etična: korištenje recikliranih materijala, uporaba FSC-certificiranog drveta, ekološki prihvatljive boje i lakovi, upotreba obnovljivih izvora energije u proizvodnji, praćenje radnih uvjeta u proizvodnim pogonima, fokus na zanatsku izradu umjesto masovne proizvodnje te proizvodnja u europskim zemljama. Sve ove prakse omogućuju da dizajnerski namještaj bude i ekološki i društveno odgovoran, a istovremeno zadržava visoku estetsku i funkcionalnu vrijednost.
Ukratko, ulaganje u dizajnerski namještaj postaje način življenja u skladu s održivošću, bez kompromisa na estetiku i funkcionalnost.
Photo: Louis Poulsen
Zašto u Hrvatskoj (još) nije tako?
Nažalost, u Hrvatskoj praksa ulaganja u dizajnerski namještaj još uvijek je rijetkost. Prevladava mentalitet „brze potrošnje“, kupuje se povoljan namještaj koji nakon nekoliko godina gubi i funkcionalnost i estetsku vrijednost, pa završava na otpadu ili u garažama i podrumski prostorima.
Dio razloga leži u kupovnim navikama, a dijelom i u percepciji da je dizajnerski namještaj nedostižan luksuz, a ne dugoročna investicija. Često se bira komad prema trenutnoj cijeni, a ne prema kvaliteti, trajnosti i vrijednosti kroz vrijeme. Takav pristup ne donosi ni financijsku korist, ni održivost, ni stvarno poboljšanje kvalitete života. Štoviše, stalno obnavljanje jeftinih komada na kraju često ispadne skuplje od jedne pametne, dugoročne investicije.
Upravo zato je važno gledati prema primjerima iz Danske, Njemačke, Švedske i drugih zemalja u kojima je svijest o dizajnu duboko ukorijenjena. Tamo se dizajnerski namještaj ne doživljava kao trošak, već kao ulaganje u kvalitetu života, održivost i kulturno nasljeđe.
Promjenom percepcije, Hrvatska bi mogla razviti vlastito tržište i svijest o važnosti kvalitetnog dizajna. Dugoročno, to bi značilo:
- zdravije kupovne navike
- manju proizvodnju otpada i održiviji pristup
- bogatiju i promišljeniju kulturu stanovanja, u kojoj svaki komad namještaja nosi priču, vrijednost i trajnost
Vrijeme je da dizajn prestane biti samo dekoracija i postane investicija u životni stil i budućnost doma.