U današnje vrijeme, kada su vizualne inspiracije dostupne na svakom koraku, od Pinteresta, Instagrama, do emisija o uređenju interijera, dizajn prostora postao je svima dostupan, ali i, paradoksalno, sve više pogrešno interpretiran. Među najčešće korištenim, a istovremeno najčešće pogrešno shvaćenim pojmovima u interijerima svakako spadaju “moderno” i “suvremeno”. Ta dva termina često se koriste kao sinonimi, kako među klijentima, tako i među samim dizajnerima, no u stvarnosti označavaju različite stilove, različite povijesne kontekste i različite estetske principe.
Upravo zbog te površne upotrebe termina, danas svjedočimo sve češćoj pojavi estetski neskladnih prostora, u kojima se stilovi miješaju bez razumijevanja njihove suštine. Nije problem u samom miješanju stilova, naprotiv, hibridni pristupi često rađaju najzanimljivija rješenja. Problem nastaje kada se elementi koriste nasumično, bez poznavanja dizajnerskih osnova, povijesti stila i konteksta u kojem je on nastao. U takvim prostorima “moderno” postaje samo etiketa, a ne konkretan dizajnerski smjer.
Ovaj tekst je zamišljen kao svojevrsni vodič kroz osnovne razlike između modernog i suvremenog stila, ali i kao komentar na širu pojavu površnog poznavanja stilova među dizajnerima i klijentima, te što to znači za kvalitetu interijera koje svakodnevno stvaramo ili konzumiramo. Ne radi se ovdje o pukom estetskom “purizmu”, već o potrebi za dubljim razumijevanjem jezika kojim komuniciramo kroz prostor.
Jer dizajn nije samo forma, dizajn je i poruka. A da bi poruka bila jasna, moramo govoriti istim jezikom.
Izvor: Le Corbusier World Heritage
Moderno nije isto što i suvremeno
Jedna od najčešćih grešaka u komunikaciji o dizajnu interijera i to ne samo među klijentima, nego i među samim dizajnerima jest poistovjećivanje modernog i suvremenog stila. Na prvu, oba stila mogu djelovati slično: jednostavne forme, čiste linije, funkcionalnost ispred dekoracije. No u svojoj su srži to dvije potpuno različite estetske i filozofske paradigme, koje proizlaze iz različitih razdoblja, povijesnih okolnosti i dizajnerskih pristupa.
Moderni stil, ili modernizam, ne označava ono što je "novo", već je to naziv za stil koji se razvio početkom 20. stoljeća kao odgovor na industrijski razvoj, promjene u načinu života i težnju prema racionalizaciji prostora. To je stil koji je, u svom najčišćem obliku, rezultat želje da se oblik oslobodi suvišnog ukrasa i da svaki element ima jasno opravdanje u funkciji. Riječ je o arhitektonsko-dizajnerskom pokretu koji je proizašao iz škola poput Bauhausa i ideja koje su promicali Le Corbusier, Mies van der Rohe i drugi vizionari tog vremena. Materijali poput prirodnog drva, kamena, kože i metala korišteni su bez dodatnih tretmana i uljepšavanja, dok su boje bile neutralne, s ponekim pažljivo doziranim akcentom. Moderni interijeri bili su promišljeni, jednostavni i gotovo asketski s naglaskom na čistoću forme i funkcionalnost.
Za razliku od toga, suvremeni stil nema jednu definiciju niti pripada nekom završenom pokretu. Suvremeni interijeri odražavaju duh današnjice, odnosno aktualne estetske i društvene tendencije. To znači da se ono što danas nazivamo suvremenim stilom već sutra može mijenjati. Danas se suvremeni prostor najčešće prepoznaje po prozračnim, otvorenim tlocrtima, paletama boja koje osciliraju između bijele, bež, crne i sivih tonova, te po sklonosti prema jednostavnosti i udobnosti. Kombinacija različitih materijala, prirodnih i industrijskih nije rijetkost, a tehnologija, održivost i fleksibilnost prostora često su ključni elementi dizajnerske logike. Suvremeni stil ne robuje pravilima, već često s lakoćom kombinira elemente različitih epoha, reinterpretira klasične forme i daje im novi kontekst.
Najveća razlika između modernog i suvremenog stila leži u činjenici da je modernizam završen pokret s jasnim povijesnim okvirom i čvrstim pravilima, dok je suvremenost otvorena kategorija, stalno u razvoju. Drugim riječima, moderno ima definiciju dok suvremeno ima kontekst. U praksi, ta razlika nije uvijek odmah vidljiva. No ona je presudna kada je riječ o dosljednosti dizajna i jasnoći poruke koju prostor šalje. Kada klijent, primjerice, zatraži "moderan stan", a zapravo misli na suvremen izgled, dizajner koji ne razumije razliku može krenuti u sasvim pogrešnom smjeru koristiti vintage modernističke komade, organsku formu i sirove materijale, dok je klijent u mislima imao prostor nalik Pinterest inspiracijama: svijetao, minimalan, ali s dozom ugode, tehnologije i aktualnih trendova.
Upravo zato je uloga dizajnera, osim kreativna i tehnička, i edukativna. Da bi mogli stvarati kvalitetan prostor, dizajneri moraju znati prepoznati i artikulirati razliku između termina koje svakodnevno koriste. Tek tada mogu razumjeti što klijent zaista želi, ali i sami donositi estetske odluke koje nisu rezultat puke intuicije, nego znanja, iskustva i stila.
Jer razumijevanje jezika dizajna ne počinje s oblikom, nego s pojmovima.
Izvor: BONE / ArchDaily
Miješanje stilova: između kreativnosti i konfuzije
Miješanje stilova u interijerima nije samo dopušteno, ono je često i poželjno. Neki od najuzbudljivijih prostora upravo su oni koji vješto spajaju elemente različitih estetskih pravaca, stvarajući atmosferu koja je istovremeno karakteristična i osobna. No ključna riječ ovdje je vješto. Kada stilovi dolaze u kontakt bez jasne namjere, bez razumijevanja što svaki od njih nosi i kako međusobno komuniciraju, rezultat nije eklektični sklad nego estetska konfuzija.
U praksi se često događa da dizajneri koriste inspiracije s različitih strana bez da razmišljaju o kontekstu ili koherentnosti. Pinterest i Instagram mogu biti korisni alati, ali istovremeno nose opasnost brzog preuzimanja "lijepih kadrova" koji u cjelini ne funkcioniraju. Kada se u jednom prostoru istovremeno pojave rustikalni luster, mramorna kuhinjska ploča, industrijska rasvjeta i barokno ogledalo, bez jasne niti vodilje, tada ne govorimo o stilu, nego o stilskoj zbrci.
Takav pristup ne govori ništa o prostoru osim da se dizajn temelji na nizu slučajnih odluka, a ne na promišljenom konceptu. Dobar dizajn, bez obzira na to koristi li čisti minimalistički izričaj ili kombinaciju različitih stilova, uvijek ima unutarnju logiku. On zna zašto je nešto u prostoru, kako to utječe na korisnika i kako se elementi međusobno nadopunjuju.
Zanimljivo je da upravo površno poznavanje stilova dovodi do najčešćih pogrešaka. Primjerice, često se pod pojmom "skandinavski" zapravo misli na bijeli, jednostavan interijer s drvenim podom, iako pravi nordijski dizajn u sebi nosi slojevitu filozofiju odnosa čovjeka i prirode, svjetlosti, taktilnosti i svakodnevnog komfora. Ili se "industrijski stil" svodi na crne profile i betonske plohe, dok se zaboravlja da izvorno potječe iz prenamijenjenih tvorničkih prostora i da uključuje sirove, često nepravilne površine, utilitarne oblike i patinu vremena. Miješati stilove znači razumjeti ih. Tek kada znamo osnovne principe, možemo ih svjesno prekršiti. Isto kao u jeziku, da bismo se poigrali formom, moramo prvo savladati gramatiku.
U tom smislu, miješanje stilova može biti odraz sofisticiranosti i osobnog izraza, ali samo ako proizlazi iz znanja, a ne iz potrebe da se zadovolji trenutni trend. Jer prostor, koliko god da je podložan estetici, mora prije svega funkcionirati emocionalno, prostorno i vizualno.
Izvor: Knoll Archive
Dizajnerska edukacija: govorimo li istim jezikom?
Jedan od ključnih izazova u procesu oblikovanja interijera nije samo kreiranje prostora, već i uspostavljanje zajedničkog jezika između dizajnera i klijenta. Nerijetko se dogodi da obje strane koriste iste riječi, ali s potpuno različitim značenjima. Klijent kaže da želi "čisti, moderni stan", a zapravo zamišlja prozračan, trenutno popularan prostor s Instagrama, dizajner pak pomisli na mid-century klasike, tople tonove oraha, grafičke tepihe i linijski rasvjetni sustav. Taj nesporazum, iako naizgled malen, može dovesti do ozbiljnog raskoraka u vizijama.
Upravo zato edukacija igra ključnu ulogu i to s obje strane. Dizajneri moraju biti dovoljno informirani, sigurni u vlastito znanje i estetske izbore, ali i dovoljno fleksibilni da prepoznaju stvarne želje klijenata, bez da ih automatski prevode kroz vlastiti filter. S druge strane, klijentima često treba pružiti kontekst, objasniti im zašto neki izbor funkcionira, zašto neki ne, koje su reference iza određenih prijedloga i zašto je prostor koji im se sviđa na fotografiji možda nepraktičan u njihovom realnom životu.
To ne znači nametanje stila niti nadmoć, već dijeljenje znanja i uključivanje klijenta u proces, što je ne samo profesionalno, već i pošteno. Klijenti danas sve više traže dizajnere koji znaju objasniti svoje odluke, koji imaju širu sliku i koji razumiju kako prostori komuniciraju sa svojim korisnicima. Sve manje prolazi “to je tako jer je trenutno in”, a sve više “to je tako jer odgovara vašem načinu života, prostoru, svjetlu, navikama”.
S druge strane, ni dizajneri nisu imuni na površnost. U brzini projektiranja, velikom broju paralelnih projekata i pritiscima tržišta, lako se sklizne u upotrebu istih materijala, formi i “trikova” koji su već provjereni, često bez dublje analize. I tu edukacija, stalna i temeljita, postaje alat za profesionalni rast - čitanje, putovanja, praćenje dizajnerskih izložbi, analiza povijesnih stilova i suvremenih tendencija, sve to doprinosi širini znanja koja se kasnije pretače u konkretnu estetiku i promišljene odluke.
Jer znati dizajnirati prostor ne znači samo znati ga nacrtati - znači razumjeti kontekst u kojem on nastaje, ljude koji će ga koristiti, i poruke koje će slati. A da bismo to mogli, moramo, prije svega, govoriti istim jezikom. Jezikom dizajna.
Zaključno: Dizajn počinje znanjem
U svijetu u kojem su slike dostupne svima, ali njihovo značenje poznato rijetkima, znanje postaje ključna razlika između dizajna i dekoracije. Površno prepoznavanje stilova može stvoriti privid estetike, ali tek razumijevanje konteksta, povijesti i principa čini razliku između slučajnog i promišljenog prostora.
Zato je uloga dizajnera puno više od estetskog voditelja projekta, to je uloga prevoditelja između želja i mogućnosti, inspiracije i funkcionalnosti, forme i sadržaja. A svaki dobar prijevod počinje razumijevanjem jezika.