VĒNØ-66
Lokacija:
Istra
Datum:
31. siječnja 2026.
Interijer kao arhitektonska interpretacija memorije
Stan na drugom katu projekta VĒNØ-66 promatra interijer kao produžetak arhitekture, a ne kao autonomni dizajnerski sloj. Polazište nije tipologija stanovanja, već čitanje povijesnog konteksta i njegova transformacija u suvremeni prostorni sustav.
Projekt se oslanja na tri povijesna sloja kuće: izvorne vlasnice dvije sestre, razdoblje u kojem je objekt bio rezidencija liječnika te kasniju funkciju poliklinike. Ti slojevi ne rekonstruiraju se doslovno niti se ilustriraju narativno; oni se prevode u apstraktne prostorne i materijalne odnose.
Umjetnička djela u prostoru djeluju kao nositelji memorije - apstraktne, nedefinirane figure dviju sestara pojavljuju se kao trag, a ne kao reprezentacija. Brušeni inox uveden je kao racionalni kontrapunkt, materijal koji upućuje na medicinsku preciznost i funkcionalnost, ali je reduciran na mjeru kako bi zadržao svoju konceptualnu, a ne dekorativnu ulogu.
Središnji materijalni element stana je Calacatta mramor, čiji snažan crtež preuzima ulogu prostornog akcenta. Mramor se ne koristi kao simbol luksuza, već kao nositelj grafike i napetosti unutar inače suzdržanog interijera. Njegova prisutnost strukturira prostor i uvodi sloj vizualne gustoće.
Koloristička strategija razvijena je iz regionalnog identiteta, ali bez doslovne interpretacije. Žuta, plava i zagasita crvena, preuzete iz istarskog grba, te zelena kao asocijacija na maslinike, funkcioniraju kao kodirani elementi, uvedeni fragmentarno i kontrolirano, u službi čitljivosti prostora.
Prostorni jezik stana temelji se na fuziji mediteranskog, japanskog i secesijskog senzibiliteta. Mediteran definira odnos prema materijalnoj masi i gravitaciji prostora, Japan unosi redukciju, tišinu i jasnoću, dok se secesija očituje kroz organske linije i volte. Volte su tretirane kao primarni arhitektonski element, one definiraju ritam, sekvence i prostornu hijerarhiju, a ne kao povijesni ornament.
Stan na drugom katu ne teži reprezentaciji, već kontemplaciji. Suvremeni način stanovanja ovdje je rezultat discipliniranog projektantskog procesa u kojem interijer postaje medij za artikulaciju konteksta, memorije i kontinuiteta.
